Vracam se ja danas kuci pevajuci. Mehanički se hvatam za kvaku i dalje u fazonu lalala, kad mi ruka padne. Pomislih da mora da su vrata otvorena. Pogledam levo gde bi trebalo da stoje, al avaj vrata nema. Prazne šarke...

Ostadoh zbunjena. Udjem unutra misleći da me neko opljačkao. Onda ugledah neraspakovan nameštaj i dosetih se da su ih verovatno skinuli dostavljači istog. Reših da ih potražim po kući, medjutim nigde nema ni njih ni vrata. Pogledah okolo i uverih se da je sve ostalo na svom mestu.

Onda pomislih da sanjam i reših da to proverim tako što ću pritisnuti prekidač za svetlo, pa ako se ne upali, opustiću se, jer znam da je na javi sve u redu i da i dalje imam vrata. Ali kako, kad su mi sve sijalice davno pregorele, tako da mogu da klikćem do sutra. 

Na posletku reših da napišem blog, pa ću onda jednom kad se probudim ili ne probudim videti ili nevideti ovde dotični, pa ću tako znati. Svejedno, videću ili neću videti i vrata, ali ajde. Treba valjda nešto da radim do kraja sna ili jave...